|
|
| ožujak, 2010 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
A dreamer is one who can only find his way by moonlight, and his punishment is that he sees the dawn before the rest of the world.
Čitala sam knjigu o curi koja prilikom turbulentnog leta sve svoje tajne izbrblja potpunom strancu za kojeg ispadne da je njezin šef i koji te iste njezine tajne naposlijetku izbrblja na televiziji. Doduše, on ispadne ljubav njezina života, ali ovo nije romantičan post.
I palo mi je napamet: zašto to ne bismo svi napravili? Izbrbljali tajne potpunim strancima, ali ovaj puta zaista bez straha da će nas netko prepoznati.
Ja ću prva. Slobodno nastavite.
Mojih 10 (malih) tajni (ali za koje ipak nitko ne zna):
1. Ogrebla sam auto mojih staraca i rekla da je mene netko ogrebao na parkiralištu.
2. Plakala sam na pjesmu 'Private Emotion' od Rickiyja Martina.
3. Kad mi se ne da vidjeti dečkovu obitelj kažem mu da moram na fax, a zapravo odem doma gledati tv i visiti na laptopu.
4. Slagala sam dečku da sam alergična na parfeme jer mi je on nekoliko puta zaredom kupio one za 50-ak kuna koji mirišu po benzinu i od kojih mi se želudac okretao.
5. Sama sam si kupila parfem za 500 kn (nakon duge štednje) i dečku taj miris prodala kao 'dezić'.
6. Volim eksperimentirati u kuhanju, ali SAMA, pa često kupujem i skrivam namirnice po kući da se poštedim sramote kada/ako eksperiment 'propadne'.
7. Naivno vjerujem da ću jednog dana sresti savršenog muškarca iz knjiga/filmova (i vjerojatno neće biti moj, ali barem ću se uvjeriti da postoji).
8. Volim svoju prijateljicu samo dok su praznici jer se na faxu pretvori u učenjem opsjednutu neman.
9. Imam 23 godine i volim serijal Sumrak i Roberta Pattisona.
10. Osim njega, nikad se nisam zagledala u nijednog muškarca koji nije bio barem 4 godine stariji od mene i zato sam cijelu srednju školu provela bez simpatije.
A sada..... vi.
Kako volim kad sniježi. Na nekoliko dana/tjedana nestane sva prljavština svijeta.
No snijeg je odabrao krivo vrijeme za svoju čistku. Kao pravi hipohondar/pesimist, naravno da me pogađaju priče kako se polako bliži kraj svijeta. Potresi, novo ledeno doma (ili pak globalno zatopljenje). I svi samo govore o tome kao da je to nešto blizu i sigurno, bez ikakvih emocija straha.
Oprostite ako ne želim završiti kao dinosauri. Nisam spremna propustiti tolika desetljeća koja još mogu biti tu. Nisam spremna propustiti svoju svadbu, djecu, karijeru, unuke, putovanja... Nisam spremna postati primjerak izumrle vrste.
Zato, maknite od mene Nostradamusa, babe vidjelice, Mayanska vjerovanja. Želim uživati u snijegu kao nečem predivnom, bijelom, pahuljastom. Želim uživati u suncu kao znaku praznika, ljetovanja, godišnjih, kavica na terasici. Želim da se događa što manje potresa, ali kad se dogodi želim ga protumačiti kao ''kihanje prirode'', a ne početak lančane reakcije.
Dosta mi je vlastitih briga (fax, ljubav, starci, zdravlje), zašto se moram bojati i za ostalih 7 milijardi ljudi na 510.065.284 km2? A ne mogu si pomoći.
Mislim da Zemlja treba malo više optimista. A ja ih trebam da me zaraze svojim optimizmom. Da mi ne pokvare snijeg. :-)
